Kinesio tape

Kinesio Tape ili KT Tape je jedna od najuspešnijih pomoćnih tehnika u terapiji bola i sportskih povreda. KT trake patentirao je sedamdesetih godina prošlog veka japanski kiropraktičar Kenzo Kase, koji je želeo da testira trake nalik na dotadašnje trake za atletičare, ali koje će biti rastegljive u jednoj osi. Savremene KT trake su rastegljive horizontalno ali ne i vertikalno, čime se omogućava fiksiranje željenog mišića.

Kinesio trake, zavisno od načina na koji se postavljau, mogu kompresovati ili dekompresovati površinski sloj kože, čime se utiče na signale koje mišić šalje mozgu. Na taj način može se smanjiti doživljaj bola koji dolazi iz određenog mišića, ali se može postupiti i obrnuto, kako bi se nervi stimulisali i mišić aktivirao.

Interesantno je da, i pored izuzetno masovnog korišćenja KT traka, kako u sportu, tako i rehabilitaciji, postoje različita tumačenja kako KT trake funkcionišu na mikro nivou, odnosno kada je poželjno da se traka kreće (širi i skuplja zajedno sa kožom), a kada je potrebno da ona “fiksira” mišić. Većina KT terapeuta radi na osnovu ličnog iskustva sa sportistima i rekreativcima, i kombinuje HT terapiju sa drugim terapijama, ali u praksi je svakako dokazano da traka pomaže da se reakcija mišić usmeri ka određenom cilju, bio to odmor, manje slanje signala bola, veća aktivacija ili fiksacija.

Kinesio trake postavljaju se samostalno, po jedna na mišić, ili se upredaju, tako što se više traka kombinuje na targetiranom delu tela. Traka se obično nosi nekoliko dana, a sa trakama se korisnik može kupati, pa čak i plivati. Trake se menjaju i kako bi se postepeno mišić stimulisao sve više i više u pravcu u kome terapeut smatra da je potrebno ići, a sama terapija obično traje nekoliko meseci.