Scoliosis, kyphosis, lordosis i kyphoscoliosis

Deformiteti kičmenog stuba

Skolioza

Skolioza (Scoliosis) je jedan od deformiteta kičmenog stuba koji dovodi do krivljenja kičme na levu ili desnu stranu tela, pri čemu grudni koš osobe gubi na simetričnosti, a kosti kičme formiraju u kičmenom stubu oblik ,,C” ili ,,S”.

Do skolioze dolazi tokom rasta, najčešće pre puberteta, u periodu između 9 – 15. godine života, ali i usled nepravilnog držanja i jačanja jedne strane tela. Skolioza je češća kod devojčica. Veliki udeo u razvoju bolesti ima i nasledni faktor. Postoji mogućnost progresije bolesti sa rastom osobe, a to može biti brže ili sporije. Teži oblici dovode do bolova u leđima, ali i problema sa disanjem.

Pacijenti se žale na asimetriju ramena, kukova, izraženost jedne lopatice i rebara samo na jednoj strani grudnog koša. Takođe, kičmeni stub je kriv, a struk neravnomeran.

Skolioza se može primetiti upoređivanjem i posmatranjem obe strane tela, kao i visine ramena i kukova. Na osnovu stručnog pregleda lekara ili fizioterapeuta dok je pacijent stoji kao i kada je pognut može se zaključiti da li ovo oboljenje postoji. Kada je asimetrija tela prisutna u oba položaja radi se o strukturnoj skoliozi, a ukoliko je to sao u stajaćem položaju, reč je o blagoj, nestrukturalnoj skoliozi. Moguće je potvrditi dijagnozu upućivanjem pacijenta na rendgen.

Tokom terapije važne su vežbe za jačanje mišića i istezanje ligamenata, ali i kineziterapija koja se primenjuje u odnosu na stanje pacijenta. Korisne su vežbe disanja, istezanja, a pre svega plivanje, kao i aktivno bavljenje sportom.

Kod težih oblika skolioze može doći do potrebe za hirurškom intervencijom, a pre svega kako bi se zaustavio dalji razvoj ovog deformiteta.

 

Kifoza

Kifoza (Kyphosis) je jedan od deformiteta kičmenog stuba koji se manifestuje povećanom fiziološkom krivinom grudnog dela kičme, tj središnjeg dela leđa.

Pacijenti se žale na blage bolove u leđima i umor, na ukočenost u predelu kičme, a gornji deo leđa je zaobljeniji. Kako bolest napreduje dolazi do problema sa disanjem, uz peckanje u nogama i utrnulost, i nelagodnost u grudima.

Uzroci nastanka kifoze su različiti, od genetskih predispozicija, preko degenerativnih promena, mišićne distrofije, do kompresijskih preloma i tumora kičme. Jedan od faktora je i starost kada se smanjuje gustina kostiju i povećava pritisak na kičmene diskove. Ističe se da kifoza brže napreduje kod žena, posebno nakon 40. godine. Terapija kifoze zavisi od bolnosti, stepena razvoja oboljenja i da li ono ometa pacijenta u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Preporučuje se pravilno držanje tela, što se postiže fizikalnom terapijom i treninzima snage.

Lordoza

Lordoza (Lordosis) je jedan od deformiteta kičmenog stuba koji ima uticaja na donji (lumbalni) deo leđa i dovodi do veće zakrivljenosti kičmenog stuba, ali i na vrat i bolove u vratu. Lordoza se primećuje kada je kod osobe kičma savijena previše prema unutrašnjem delu.

Pacijenti svih starosnih dobi mogu imati problema sa lordozom. Na njen razvoj utiču osteoporoza, gojaznost, ahondroplazija (jedan od uzroka patuljastog rasta), spondilolisteza (kada jedan od donjih pršljenova klizi napred na donju kost) i osteosarkom (rak kostiju). Lordoza može biti urođena ili stečena, a u zavisnosti od dela kičme na kom se javlja, razlikuju se lordoza u donjem delu leđa i cervikalna lordoza.

Kod dece se lordoza javlja u vidu maloletničke ili benigne lordoze, koja nema poznate uzroke. Mišići u predelu kukova su slabi ili previše zategnuti, a ovo stanje se ispravlja sa rastom deteta. Lordoza je i jedan od znakova povrede, iščašenja kuka, udarca ili pada na kuk. Trudnice se takođe mogu žaliti na bolove u leđima i imaju znake lordoze, isturen stomak i gluteus, ali se ističe da je reč o prilagođavanju kičme kako bi se poravnalo težište.

Pacijenti se žale na bol u mišićima koji se širi na ramena, gornji deo leđa i vrat, što ograničava pokretljivost vrata i donjeg dela leđa. Dolazi i do trnjenja ruke, bolova i peckanja, slabe kontrole bešike, a mišiće je teško kontrolisati uz poremećaj držanja tela.

Lordoza u donjoj lumbalnoj regiji kičme je najšćešća i može se utvrditi kada osoba leži na ravnoj površini. Tada se očekuje da slobodno “gurne” ruku ispod donjeg dela leđa, sa malo slobodnog prostora. Ukoliko osoba boluje od lordoze ona će primetiti veći prostor između svojih leđa i površine. Takođe, pri stajanju, izražen je luk sličan slovu „C“ dok su sa strane istaknuti gluteus i stomak.

Kod cervikalne lordoze se kičma u vratnom delu ne savija kako bi trebalo, tj. vrat ne obrazuje široko slovo „C“.

Lordoza se dijagnostikuje lekarskim pregledom, a od pacijenta se zahteva da se sagne napred i u stranu kako bi se proverile eventualne abnormalnosti, opseg pokreta, kao i to da li je zakrivljenost kičme fleksibilna. Moguć je i odlazak na rendgenski pregled.

Lordoza kod najvećeg dela pacijenata ne zahteva medicinsko lečenje i slično se leči kao i kifoza i podrazumeva svakodnevni odlazak na fizikalnu terapiju, kao i kineziterapiju. Hiruruški zahvat se preporučuje samo ukoliko je stanje pacijenta ozbiljno.

Kako ne bi došlo do lordoze, preporučuje se pravilno držanje tela i kičmenog stuba, određene joga poze, vežbe na lopti za pilates, kiropraktika, podizanje nogu, ali i vežbe sleganja ramenima.

Kifoskolioza

Kifoskolioza (Kyphoscoliosis) je deformmitet kičmenog stuba koji je kombinacija simptoma dva stanja: kifoze i skolioze. Problem nastaje kada se kičma zakrivi bočno ili uvija napred ili nazad, a leđa izgledaju pogrbljeno ili zaobljeno. Do ovog zdravstvenog problema može doći u bilo kom periodu života, kao i na rođenju.

Do kifoskolioze dolazi zbog dugog lošeg držanja, ali i zbog osteohondrodisplazije koja ometa rast kostju kičme, hrskavice i tkiva. Na kifoskoliozu utiču i degenerativne bolesti, posebno kod pacijenata starijih od 50 godina, bolesti vezivnog tkiva, tuberkuloza i neuromuskularne bolesti. Kifoskolioza se može javiti i nakon operacije, ali i zbog povreda i urođenih deformiteta kičmenog stuba.

Pogrbljena kičma, neravne lopatice ili ruke i noge koje su duže na jednoj strani su neki od simptoma ovog oboljenja. Kod težih slučajeva se javljaju i problemi sa plućima, nervima, otežano disanje, umor, slabost, smanjen apetit i problemi sa srcem.

Kifoskolioza se leči adekvatnim vežbama i odlaskom na fizikalnu terapiju. Cilj je ojačati kičmu i povećati njenu fleksibilnost.Redovne kontrole su neophodne kako bi se pratilo stanje kičme i napredovanje bolesti. Kod težih slučajeva se preporučuju hirurške metode.