Stres i marš frakture

 Prelomi kosti donožja usled zamora

Kosti donožja (lat. ossa metatarsalia) su duguljaste kosti koje su smeštene u prednjem delu stopala, a ima ih pet. Do preloma ovih kostiju može doći zbog pada ili udarca (delovanje jednokratne sile) ili usled nagomilanih ponavljanih sila čija jačina je mala – prelom zamora (eng. stress fracture). Problem sa prelomom usled zamora dolazi kada oštećenje kosti donožja nadvlada sposobnost reparacije kosti. Ovi prelomi su poznati kao “marš frakture” (engl. march fracture). Naziv potiče od učestalog javljanja kod vojnika tokom dugih marševa, ali i kod sportista. Prelom se uvek nalazi na trupu kosti, a najčešće je zahvaćena druga kost donožja, ali ima i slučajeva kada se prelom zamora javio na više kostiju donožja istovremeno.

Stres i marš frakture nastaju zbog neadekvatnog treninga, kada se naglo menja intenzitet, trajanje, učestalost treninga ili prelazi velika kilometraža. U druge činioce se ubrajaju i tvrda podloga i neodgovarajuća sportska obuća, ali i povećana napetost stopala i njihova smanjena fleksibilnost. Osim vojnika i sportista, ovaj problem se javlja i kod rekreativaca koji trče, ali i kod pacijenata koji boluju od reumatoidnog artritisa i metaboličkih problema sa kostima.

Pacijenti se žale na bol tokom sportskih aktivnosti koja onemogućava bavljenje sportom. Često se javlja i pri mirovanju. U početku to je bol vezana za stopalo, ali kasnije pacijentima lokalizuje bol na samom mestu preloma.

Lekar obavlja pregled i razgovara sa pacijentom, upoređujući problematično stopalo sa zdravim kako bi detektovao područje koje je bolno na dodir. Nema otekline okolnog tkiva, tako da je važno uraditi rendgenski snimak stopala. Preporučuje se i magnetna rezonanca. Savet lekara je smanjenje aktivnosti koje prouzrokuju bol, najmanje 4-6 nedelja, a pre svega uzdržavanje od trčanja. Stavlja se i led na bolno područje i po potrebi menja sportska obuća. Nakon inicijalne fizikalne terapije primenjuje se kineziterapija za vraćanje obima pokreta i stabilnosti. Korisno je i plivanje, ali i vožnja bicikla. Povratak aktivnostima je postepen i sa malim opterećenjima. Nakon 2-3 meseca se očekuje potpun povratak svakodnevnim radnim i sportskim aktivnostima.